07.10.2008., utorak
Doktore, sjećam se kao jučer
|
Sve je bilo u redu dok jednog dana nije otvorila Doktora Doolittlea Doktor i njegove životinje Živio tako doktor. Bio je jako dobar. Zvao se Jojboli. I imao zlu sestru, zvala se Barbara. Više od svega na svijetu doktor je volio životinje. U sobi su mu živjeli zečevi. U ormaru mu je prebivala vjeverica. Na divanu se nastanio bodljivi jež. U škrinji bijahu bijeli miševi. Ali između svih svojih životinja doktor Jojboli najviše je volio patku Kiku, psa Avva, gicu Groh-Groh, papagaja Karuda i sovu Bumbu. Jako se ljutila na doktora njegova zla sestra Barbara zbog toga, što je u sobi držao tolike životinje. – Da si ih smjesta protjerao! – vikala je ona. – Samo prljaju sobu. Neću da živim s tim gadnim stvorovima! – Ne, Barbaro, one nisu gadne! – govorio je doktor. – Meni je drago, što one žive uza me. Sa svih strana doktoru dolažahu da se liječe pastiri, bolesni ribari, drvosječe, seljaci, i svakome bi davao lijek, i svaki bi odmah ozdravio. Čim bi se koji seoski mališan udario u ruku ili ogrebao nos, odmah bi trčao k Jojboliju i pogledaš, a on već za desetak minuta kao da mu ništa nije ni bilo, zdrav,veseo, igra se s papagajem Karudom, a sova Bumba časti ga kiselim bombonima i jabukama. Jednom je k doktoru došao žalostan konj i rekao mu: – Lama – vonoj – fifi – kuku! Doktor je odmah razumio da to na životinjskom jeziku znači: „Bole me oči. Dajte mi, molim vas, naočari“. Doktor je još davno naučio govoriti životinjski. Rekao je konju: – Kapuki, kanuki! Na životinjskom to znači: „Izvolite sjesti!“ Konj sjedne. Doktor mu stavi naočari, i oči ga prestaše boljeti. – Čaka! – reče konj, mahnu repom i otrča na ulicu. „Čaka“ životinjski znači „hvala“. Skoro sve životinje, koje su imale slabe oči, dobivale su od doktora Jojbolija naočari. Konji počeše hodati s naočarima, krave – s naočarima, mačke i psi – s naočarima. Čak i stari gavrani nisu izlijetali iz gnijezda bez naočara. Svaki dan k doktoru je dolazilo sve više životinja i ptica. Dolažahu kornjače, lisice i koze, dolijetahu ždralovi i orlovi. Sve je liječio doktor Jojboli, ali novca nije uzimao ni od koga, jer odakle novac kornjačama i orlovima! Uskoro su po šumi i po selima bili izlijepljeni ovakvi oglasi: Liječilište otvori se Za zvjerinje i za ptice. Brže tamo Liječiti se. Izlijepiše te oglase Vanja i Tanja, djeca iz susjedstva, koje je doktor jednom izliječio od šarlaha i ospica. Oni su mnogo voljeli doktora i rado mu pomagali. „Doktor Jojboli“, K. Čukovski, preveo Grigor Vitez Mladost, Zagreb 1969.  |
