30.03.2009., ponedjeljak
Pokušaj Se Sakriti
|
I, onda mi je jednog dana dosla privatna poruka koja me toliko razveselila da sam je odlučila objaviti. Pisali su mi pozitivne kritike na knjigu,dobila neke lijepe rijeci u prolazu, al' da netko sjedne i ovako nesto napise na svoju ruku, skoro da zaplacem, hvala Iva! POKUŠAJ SE SAKRITI Draga Sonja, žao mi je što te nisam uspjela ni pozdraviti kad si bila u Zg, ali sam dobila posvetu, i hvala ti za to! Inače sam htjela podijeliti s tobom da sam pročitala knjigu. Priče su jako neobične. S obzirom da te ne poznajem dobro, otkrila sam još neki tvoj svijet koji možda drugi ljudi znaju. Što se tiče samih priča, ima onih koje te zavaljaju od smijeha, onih koje te stvarno dirnu tamo gdje se najmanje nadaš. Nekako si sve savršeno uklopila u neku cjelinu i to mi se jako sviđa.U tvojim pričama osjećam autobiogafske elemente, točno se zna kad pričaš o svojoj obitelji i nekim prijateljima vjerojatno, ali, opet, s obzirom da te slabo poznajem, ne znam gdje oni prestaju, a gdje počinje čista fikcija. I to je ono što me cijelo vrijeme držalo uz knjigu. Imaš neki nevjerojatan način pričanja gdje hodaš po tankoj liniji između "želim ti reći sve" i "bojim se reći ti sve". Ja to vidim kao da imaš neku nevjerojatnu potrebu da ono najosobnije negdje izađe i dime postane stvarno, jer ako te drugi znaju onda te reflektiraju natrag. U toj priči kao da se poigravaš s čitateljem, i taman kad mislim da sam uhvatila bit, onu emociju pokretača za dotičnu priču, ti napraviš twist u pola rečenice, uvodeći fantastično u ono za što sam do tog trena vjerovala da je realnost, i onda postigneš da više ne vjerujem ni u prvi dio priče. Priznajem ti, savršeno dobra metoda skrivanja, podmetanja, ne znam kako bih to nazvala. Sigurno si negdje istinu i rekla, a kako bi i dalje ostala zaštićenom, i da tvoj život i privatna misao ne postane kurva, ostavljaš ju između redaka. Još jedna stvar koja mi je ostala jako upečatljivom je tvoj stil pisanja, i sad mi to što znam da si slikarica olakšava bahatu upotrebu sintagme: tvoje su rečenice kao kistom oslikane slike. hehe. Zaista, dok sam čitala, imala sam totalni osjećaj kadra i radnje, aspekti i detalji su savršeno koncizni, i sve je napisano kao knjiga snimanja. Da mi daš, točno bih znala što i kako posložiti u prostoriju. Materiju, i emociju, i svjetlo, i ljude, i nebitne stvari koje čine buku informacija u kadru...onu pozitivnu, uzavrelu, punu života, buku. Zadnje, ali nikako ne najmanje važno, iz tvojih djela čitam jednu vrlo živu ženu s jako dobrim smislom za humor i osjećajem za svijet oko sebe. i drago mi je da te poznajem! Eto, nastavi dalje, ja sam tu da konzumiram :D Iva Zokić |
10.03.2009., utorak
Kritika Knjige Cyber ZOO
|
Na stranicama BOOKSA.HR možete pročitati i kritiku Borisa Postnikova na knjigu Cyber ZOO "Cyber Zoo' je vrtoglava vožnja u kojoj se ljudi, zvijeri i kompjuteri vole i umrežavaju. Čitati objeručke, savjetuje naš Boris Postnikov." Kritiku mozete pročitati OVDJE |
08.03.2009., nedjelja
Kako Je Prošlo U Booksi
|
Urednik Kruno Lokotar mi je jucer na mail posalo nekoliko fotki s promocije u Booksi jer sam ja, smotana, fotoaparat smetnula s uma (s)metnuti u torbu. Evo kako Kruni ide nisanjenje objektivom... Sve je krenulo opusteno, kauč udoban, reflektor grije obraze, blicevi fotoaparata ne prestaju... Nihad Hasanović, Nebojša Lujanović i Sonja Gašperov nastupaju.  Hrvoje Jurić predstavlja Nihadovu knjigu, Nihad ceka citanje  Nihad čita, Kruno eksperimentira aparatom  Nervozne nogice  prije ili poslije citanja, ne znam...no kauc je udoban!  Ivan Đikić predstavlja Nebojšu  Nebojša čita kako je Mickey Mouse prirodno mahnuo Mickeyju Mouseu :)  Stanje u Booksi  Stepenište, puno!!!  ...zaboravio mi fotkati/poslati mog predstavljaca Vladu Šagadina. ...evo stigla je i ta fotka  |
14.02.2009., subota
BOOOOOOOOKSA part2
 |
05.02.2009., četvrtak
Pozor! Booksa!
|
BOOKSA - Zagreb 17.2.2009. (utorak) u 19 sati Promocija :: biblioteka Kalibar (Algoritam) Kruno Lokotar, urednik Kalibra, Algoritmove biblioteke za hrvatsku i srodne knjizevnosti, u Booksi predstavlja knjige Nebojse Lujanovica, Sonje Gasparov i Nihada Hasanovica. 'S pogrebnom povorkom nizbrdo' druga je knjiga, a prva zbirka prica Nebojse Lujanovica koja vec samim naslovom ocrtava dominantan ugodjaj: rijec je o pricama u kojima se tragicno i komicno smjenjuju i nadjacavaju, a tko na kraju pobjedjuje provjerite on the face of the place. 'Cyber ZOO' Sonje Gasparov po stupnju svoje zaigranosti i provokativnosti tesko da ima pandana u domacoj knjizevnosti: ove euforicne price ozbiljno propituju polozaj i dosege ljudske vrste i antropocentricnost svijeta. Radi se o cistom cyber-punku! 'O rostilju i raznim smetnjama (ili kako rat ne zaboravlja svoje djake) prvi je roman Nihada Hasanovica koji otvara scena prvomajskog rostiljanja pokraj Une. Hasanoviceva knjiga nije samo psihobiografija njegovih likova nego i satira i individualizacija povijesti bosanskog i srodnih prostora. Ilustracija iz knjige "Cyber ZOO"  |
11.01.2009., nedjelja
Otkačeni zvjerinjak Sonje Gašperov
|
Olja Savičević Ivančević napisala je tekst o knjizi, objavljeno u Slobodnoj Dalmaciji i cunterview.netu. klikni OVDJE |
20.12.2008., subota
Promocija Knjige u Ghettu
|
Kako je prošla promocija u klubu Ghetto? Ja kažem odlično! Izvolite vizualni doživljaj... Moja malenkost, naravno...  Zadimljena, ali jako pozitivna atmosfera  Nihad, Sonja i Nebojša  Zvijezde večeri i jedan jedini Kruno Lokotar  Sonja i Olja napokon predahnule  Privjesak na Mariji Andrijašević  Hvala Mihaelu Gibi na fotografijama. |
16.12.2008., utorak
Welcome!
 |
07.10.2008., utorak
Av-av za dušu
Riki je bio prvo biće koje je zauvijek otišlo. |
Doktore, sjećam se kao jučer
|
Sve je bilo u redu dok jednog dana nije otvorila Doktora Doolittlea Doktor i njegove životinje Živio tako doktor. Bio je jako dobar. Zvao se Jojboli. I imao zlu sestru, zvala se Barbara. Više od svega na svijetu doktor je volio životinje. U sobi su mu živjeli zečevi. U ormaru mu je prebivala vjeverica. Na divanu se nastanio bodljivi jež. U škrinji bijahu bijeli miševi. Ali između svih svojih životinja doktor Jojboli najviše je volio patku Kiku, psa Avva, gicu Groh-Groh, papagaja Karuda i sovu Bumbu. Jako se ljutila na doktora njegova zla sestra Barbara zbog toga, što je u sobi držao tolike životinje. – Da si ih smjesta protjerao! – vikala je ona. – Samo prljaju sobu. Neću da živim s tim gadnim stvorovima! – Ne, Barbaro, one nisu gadne! – govorio je doktor. – Meni je drago, što one žive uza me. Sa svih strana doktoru dolažahu da se liječe pastiri, bolesni ribari, drvosječe, seljaci, i svakome bi davao lijek, i svaki bi odmah ozdravio. Čim bi se koji seoski mališan udario u ruku ili ogrebao nos, odmah bi trčao k Jojboliju i pogledaš, a on već za desetak minuta kao da mu ništa nije ni bilo, zdrav,veseo, igra se s papagajem Karudom, a sova Bumba časti ga kiselim bombonima i jabukama. Jednom je k doktoru došao žalostan konj i rekao mu: – Lama – vonoj – fifi – kuku! Doktor je odmah razumio da to na životinjskom jeziku znači: „Bole me oči. Dajte mi, molim vas, naočari“. Doktor je još davno naučio govoriti životinjski. Rekao je konju: – Kapuki, kanuki! Na životinjskom to znači: „Izvolite sjesti!“ Konj sjedne. Doktor mu stavi naočari, i oči ga prestaše boljeti. – Čaka! – reče konj, mahnu repom i otrča na ulicu. „Čaka“ životinjski znači „hvala“. Skoro sve životinje, koje su imale slabe oči, dobivale su od doktora Jojbolija naočari. Konji počeše hodati s naočarima, krave – s naočarima, mačke i psi – s naočarima. Čak i stari gavrani nisu izlijetali iz gnijezda bez naočara. Svaki dan k doktoru je dolazilo sve više životinja i ptica. Dolažahu kornjače, lisice i koze, dolijetahu ždralovi i orlovi. Sve je liječio doktor Jojboli, ali novca nije uzimao ni od koga, jer odakle novac kornjačama i orlovima! Uskoro su po šumi i po selima bili izlijepljeni ovakvi oglasi: Liječilište otvori se Za zvjerinje i za ptice. Brže tamo Liječiti se. Izlijepiše te oglase Vanja i Tanja, djeca iz susjedstva, koje je doktor jednom izliječio od šarlaha i ospica. Oni su mnogo voljeli doktora i rado mu pomagali. „Doktor Jojboli“, K. Čukovski, preveo Grigor Vitez Mladost, Zagreb 1969.  |
Zadrži razmak
Tek tada će doznati da li listove ljulja vjetar ili dah neke drevne grdosije. |
Debela Žena
Debela žena je pijavica iznad kanala... Fri Jun 15, 2007 3:32pm EDT VENICE (Reuters) - A whirlwind hit Venice on Friday, injuring about 25 people and forcing the cancellation of a festival headlined by rock band Pearl Jam was to have played, police and fire services said. The whirlwind hit late in the afternoon, bringing down sound towers and girders on the stage for the Heineken Jammin' Festival as well as trees in the surrounding park. Several vehicles were overturned by the strong winds. The damage forced the cancellation of the festival, organizer Roberto De Luca told local media. The park where the concert was to have been held was on the mainland part of the city and there were no reports of damage in the city's historic centre in the lagoon. Venice Mayor Massimo Cacciari said 19 people had been taken to hospitals but only one suffered serious fractures, news agency ANSA reported. Traffic on the bridge that connects the lagoon city to the mainland was temporarily disrupted by debris. The Friday night concert was Pearl Jam's only Italian appearance on their current tour. The band sold over 9 million copies of their debut album "Ten" and their track "Man of the Hour" was on the soundtrack for Tim Burton's film "Big Fish." |
Kebab, katana i Bambijeva djeca
|
Prokleti Bambiji! Sjedim na klupi i neprimjetno tugujem gledajući u brdo iscrtanog kartona.           |
Frita se tiho vratila kući, kreten jedva
|
Naš Kreten je bio kastriran pa je ovaj pomislio da je pronašao dokaz. VELJAČA, POZIV NA PARENJE Protegnuo je šapice i iščupao zadnji snop dlaka iz svog repa. Onda je utrčao u sobu i skočio na čupavi žuti pokrivač pa se uskovitlao namještajući guzicu za noćnu smjenu. Treća mačja smjena. Šesnaest sati spavanja trebalo bi biti dovoljno za odmor uma. On radi svoju treću smjenu tako što povremeno otkači kapak i ispusti ga ko valjkastu roletu. Fliiip- frrrrr-rrr-rrrr-rrrrrr! Moramo biti na oprezu, Trizia i Malizia zavodnički mirišu i uvijek nas mogu zateći u nespremnom stanju. Nemoj, molim te, zaspati do kraja! Jer ako zaspeš do kraja, nećeš znati odvojiti što je san, a što java. Znam, dogodilo ti se to nekoliko puta, a one su te promatrale kako u snovima loviš noćnog leptira i treseš svojim dlakavim nožnim jastučićima. Trizia i Malizia - amazonke mačjeg roda. Spaljuju svoje tri lijeve sise kako bi mogle nositi luk i strijelu. Čekaju te i ti moraš biti spreman da nas obraniš! Nemoj nas iznevjeriti, moraš biti svjež zbog svog šesnaestosatnog dremuckanja. One dolaze kada ih iznervira muški rod, kasape mu spolovila svojim oštrim očnjacima i od njih uzimaju samo ženske potomke. Pravilo za nas, jednom godišnje dopuštaju parenje, a nakon toga, pozdrav testisima! Crne fakin' dlakave udovice i hladne bogomoljke bez boga! 14.02. Valentinovo, dan kada postaješ ulovljena lovina Dan kada smo na oprezu. One se mogu skriti u hrpici mačje hrane srcolikog oblika. Nemoj vjerovati nikom ni kada vidiš ogrlicu s ispoliranim niklovanim srcem. Kurčeva kamuflaža. One se samo tako, bez najave, stvore i... cap, ode muškost! Dobro gledaj i dobro gledaj! Trizia i Malizia su pametne mačke iz susjedstva, jako povučenog susjedstva koje nam nikad na vrata ne nosi kolače. Tu ne mogu ništa, ako tebe napadnu, u klopci sam i ja. Uspiješ li, za ovu godinu smo spašeni. Možeš ti to, spavao si punih šesnaest sati. Trizia i Malizia ušle su nečujno. Iako su bile samo mačke u prostoru se osjetila žestina pantere. Šuljale su se oko naslonjača, oko stolića za čaj, sve dok nisu ugledale čupavi žuti pokrivač. Moje skrivećko-promatranje dešifriralo je neizbježnost situacije. Začulo se ono tvoje fliiip- frrrrr-rrr-rrrr-rrrrr od očne rolete i tad si poskočio! Vidio si napokon svojim očima njihove spaljene ratničke dojke, i znam da ti nije bilo lako. Pa glupane, zašto si im dopustio da te opkole !?! Unatoč činjenici što više nemaš testise, dugo će te goniti instinkt. Pamtiti ćeš još dugo ovaj suludi mjesec napaljenih mačaka iako su te knjige učile kako su amazonke mit. Srećom, nisu ti glavu skinule pa možeš nastaviti sanjati! Što je sa mnom, mojim nadama? Nema veze, nije bitno, ne vjerujem više!  |
Anđeli iz potkrovlja
|
Žele se dokazati, pjevaju, oponašaju crkveni zbor. Wiener Sängerknaben - Zadok the Priest: Coronation Anthem No.1, HWV 258, Angelic Voices |
Prstohvat Soli
Skice sna po kojem je nastala priča.  |
Kao zoološki vrt
|
Na televiziji repriza crtića Divljina. DIVLJINA; ISJEČAK IZ CRTIĆA Htjela se pariti. Vukla me obalom tražeći grmovite uvale. Ljetne procesije navirale su sa svih strana. Odvratnih li druidskih okupljanja. Žrtvovanja za hranu. Ona me vukla. Oštar šljunak mrvio nam se pod šapama. Mekani jastučići nisu podnosili takvu oštrinu. Dopustio sam da mi šape utonu još dublje. Divlje je okretala glavom, otresala olinjalu dlaku sa sebe. Htjela je što prije razmijeniti nametnike. A nametnik sam bio ja. Nepromišljeno mašem repom, podvijam ga u pogrešnom trenutku, a dobro znam, ona to ne voli. Ne, nikako, ali svejedno me želi iskoristiti! Spojila se pandžama s mesom u razini mog lakta i klizi u potrazi. Savršeno sklonište od nje nije postojalo na ovom svijetu. Poželio sam promjenu. Velika pustinja s nekoliko putujućih grmova. Napuštena policijska stanica, toliko oronula da se do nje ne namjeravaju ni lešinari spuštati s neba. Nikakav zvuk. Nagla promjena iz noći u nemilosrdno sunčan dan. Ovo sunce upija. Postavljam stroge kriterije, poput otpadnika. Samopouzdanje se vratilo. Rep mirno i staloženo stoji, nije podvinut. Ona me i dalje vuče, hoće jebeno parenje. Hoće da je okrenem u policijskoj stanici. Nasred stola! To hoće! Na podu je kartonska ambalaža brze hrane, ostaci raskomadane porculanske zdjele i nekoliko zgužvanih plastičnih čaša. Otrgnem se njezinoj opsjednutosti i izađem van pripaliti cigaretu. Stojim pred nakošenim, gotovo izbijenim vratima i pripaljujem. Kako bi bilo prejebeno ispustiti šibicu na ovo suho drvo pa nek sve ode u vražju mater! Ovdje i tako više ne postoji zakon! Ona iznutra viče sva topla i napaljena. Želi da se vratim. Čeka me rastvorena na stolu. Ne osvrćem se. U sebe hladno povlačim dimni tornado. Gledam pustinjsku fatamorganu i u zrcaljenju izabirem široki cabrio. On se zaustavlja uz škripanje nepodmazanih kočnica. Uh, bokte, koje loše parkiranje. Stup s prometnim znakom savija branik skupocjenog automobila. Iz auta bez riječi izlazi debela krznena rugoba i njen pijani mužić. Ulaze u straćaru i povlače za sobom vrata. Nastavljam buljiti u asfaltno zrcaljenje upravljano isprekidanom bijelom trakom. Dalek je put koji me čeka. Kroz vrata dopiru poznati ženski krikovi. Odgurujem vrata i promatram silovanje. Unatoč situaciji, kuja na stolu pohlepno gleda u mene. Jel’ to moguće? Usuđuješ se imaginacijom moj lik pretvoriti u slamku za čupanje iz živog blata. Zatvaram vrata, pritišćem šapom filter cigarete. Ta opekotina neće biti prebolna za moj odlazak.  |
Kako je Gretu tješio duh
|
Čita knjige i traži po internetu EVP snimke. Ayudadle al pobre papa Salvame Que quieres |
